Održali smo malu radionicu na temu učeničke mašte pod nazivom "Naša zajednička priča".

Učenici su sjedili u skupinama, a knjižničarka im je podijelila listove papira. Prvi učenik je na listu napisao naslov po želji i prvu rečenicu priče. Zatim je list išao kružno do svakog učenika. Svaki učenik je nastavljao priču skupine pazeći pritom na vezu s onim što je već napisano.

Uz dosta smijeha, truda i mašte složene su tri priče u roku od 15 minuta!

Ivica i Marica

(priču su izmislili učenici: Josip Jonjić, David Lajtman, Mario Čepo, Stjepan Čirinji, Davorin Šimić, Marjan Karlić, Veronika Tovilo, Magdalena Šarc)

 Ivica i Marica su živjeli u velikoj trokatnici na plaži. Svaki dan su se išli kupati na plaži. Jednom su se tako kupali i naišli su na raka. Taj rak se obratio Ivici: "Ja sam morska životinja, nemoj me ubiti!" Ivica mu je rekao: "Ne brini, neću. Ja volim rakove i sve ostale morske životinje".                  

Marica je zvala Ivicu da moraju kući. Ivica kaže raku: "Oprosti, moram ići". Ivica i Marica su došli kući. Ivica je ispričao Marici sve, ali mu ona nije vjerovala.Sutradan su išli na plažu, a Ivica je rekao Marici da će joj ići pokazati toga raka. No, raka nije bilo. Ivica i Marica su plivali dalje i Ivica je sreo mnogo životinja s kojima je pričao, ali ih Marica uopće nije vidjela pa je Ivicu zezala da mu se priviđaju razne stvari. Došli su kući i Ivica je pokušao ubjediti Maricu da ih je vidio, ali Marica mu nije vjerovala.

Počela ga je odjednom štipati. Ivica se probudio i pitao Maricu zašto ga je štipala, a ona je rekla da nije. Ivica je tada shvatio da je to sve bio samo san. Bio je tužan što to nije bila stvarnost.

Ćevapi

(priču su izmislili učenici: Marlena Tutek, Silvio Sušac, Verena Šućurović, Katarina Bogović, Antonela Petričević, Jelena Mikić)

Dva su se ćevapa i dvije lepinje šetali šumom. Kada su došli do sredine šume, vidjeli su polje luka. Tada su dva ćevapa, Marica i Barica, pohitale jesti, ali tamo ih je čekalo neugodno iznenađenje...

Bila je to velika špilja nalik na ljudska usta. Oni nisu znali što je to pa su požurili prema špilji. Vilica ih je nabola i stavila u nešto crveno. To je bio ajvar. Bez obzira na bol, pokušavali su se izvući. Odjednom su se našli u Davidovim ustima. Tamo nije bilo kisika i, spuštajući se niz grkljan, postajalo je sve zagušljivije.

David se zagrcnuo i Barica i Marica su naglo izletjele iz grla. U zadnji tren su se spasile i živjele sretno.

Djevojčica i vuk

(priču su izmislili učenici: Anita Jonjić, Veronika Kasić, Erik Štefanac, Matej Požega, Martina Kos, Tea Kelava, Marija Tovilo i Suzana Luketina)

Bilo jednom davno u jednoj šumi. Mala se Maja igrala autićima. I odjednom je nešto uplaši i iznenadi. To je bio vuk koji se igrao s njom.

Zvala ju je mama pa je morala ići kući. Vuk je bio tužan. Dolazio je svaki dan u tu šumu, na to mjesto gdje su se igrali. Ali svaki put je bio uzaludan. Maja više nije dolazila u šumu jer se preselila u grad.  Vuk je to nakon par dana saznao  i odlučio ju je potražiti. Rano ujutro je otišao u najbliži grad i tražio Maju. Ali, to nije dobro prošlo, jer su ljudi mislili da je vuk bio bijesan. Zato je vuk bio toliko ljut i razočaran da je razbio sve izloge u trgovinama.

Majini roditelji su imali tvornicu čokolade koja je nakon nekog vremena propala. Majini roditelji su završili na ulici. Dok je Maja lutala po ulici u potrazi za hranom, vuk ju je našao. Bio  je vrlo radostan, ali i razočaran zbog toga što je doživjela ta obitelj. Zajedno sa vukom vratili su se u šumu i započeli novi zajednički život.