Osnovna škola Vođinci

Pjesma o 4. b razredu...

 Moj razred

Dok Marko uči,

Lovro se s matematikom muči.

Matej se tuče

a Leonardu vuče.

Laura puno rima misli

a Marin ju odmah smisli,

Laura se često smiješi,

Melani Maju za lošu ocjenu tješi.

Kad Paula svira,

Lucija se glupira.

Davor, Emanuel i Ivan crtaju šumu,

Katarina, Paula i Leonarda igraju gumu.

                                       Blago Čepo

Evo vam dajem

Evo vam dajem

osmijeh i zagrljaj!

Da me po njemu pamtite

kada sam ovdje

i kada nisam.

Kada sam sretna,

i nesretna.

Evo vam dajem

osmijeh i zagrljaj!

Za sretan put,

i lijep život.

učenica Katarina Bionda

Budući da im nedostaje zimskih radosti, 4. b razred se prisjetio kako izgleda, miriše i zvuči snježni pokrivač...

                          Boje, zvukovi i mirisi zime

                                 Zima je godišnje doba koje ima najnježniju boju. Ta nježna bijela boja pokriva sve krovove kuća, grane drveća, travu. Zapravo, cijelu ulicu.  Nama djeci je to najdraži dio zime - kada pada snijeg. Djeca onda veselo trče van, a u dvorištima se mogu vidjeti snjegovići, anđeli...No, osim djece izlaze i odrasli, ali oni se vani ne igraju kao djeca nego čiste snijeg.

                                 Osim boja, zimi se mogu čuti i neki zvukovi, kao naprimjer,  zvuk pucketanja kestena kad prolazim kroz grad.

                                 Zimi dopiru i neki mirisi. Meni zamiriše kesten od kojega mi se zaprljaju ruke kada ga čistim, miris čaja od naranče, a osobito miris bakine pite od jabuka i cimeta. Iako je zima najhladnije godišnje doba, ipak ima svoje prednosti.

                                                                                                                                                                                             učenica Katarina Bionda

Boje, zvukovi i mirisi zime

                         Bijelo. Tišina. Svježina. To je zima.  Preko cijelog krajolika, dokle moje dječje oko seže, sve se bijeli pod crnim granama drveća. Izgledaju tako nesretno i tužno kao da nose teret na svojim tankim ručicama. Bijeli pokrivač spustio se  nad cijelo selo kao da želi poručiti da je ovo njegovo vrijeme i da to tako mora biti. Sve odiše nekom svježinom i spokojnim mirom. Tek se iz krovova kuća jedva probija miris i toplina naloženih cjepanica.

                         Ah, ta zima! Donosi nam tolike dječje radosti, ali i neku tugu i čežnju za onim dobrim ljetom koje vrvi šarenilom i bojama. No, ima i zima svoje čari! Najljepše je kad ovako promrzli nakon igre po snijegu uletimo u kuću kraj toplog kamina, dok iz kuhinje dolazi miris maminih pečenih kolača.

                         Večer se polako spušta i liježemo u krevet. Kroz poluotvorene roletne gledam na ulicu i pomislim kako je lijepa noć. Kako je sve mirno, bijelo i tiho. Tonem u san. Bijelo. Tišina. To je zima!

                                                                                                                                                     učenica  Laura Zubić

Vila

Da mogu postati neki  neki nestvarni lik, rado bih postala vila. Razlog tomu je da one mogu letjeti i vidjeti  sve što požele.  I u tomu im baš zavidim. Letjela bih po nebeskom svodu u mnoge daleke zemlje koje  i onako neću vidjeti. Pomagala bih ljudima koji su nesretni i u bajci mijenjala tužne završetke u sretne. Sve bih ispunjavala ljubavlju, dobrotom i srećom. Ne bi više bilo tuge  i zlobe među ljudima. To bi me učinilo  vrlo sretnom. Eh, kakav bi to bio savršen svijet! Nažalost, to postoji samo u bajkama, i mojim snovima. Ipak, često zamišljam sve u šarenim bojama. No, onda me uvijek nešto trgne i vrati u ovu surovu stvarnost. Zato bih voljela biti poput vila, jer njima je sve moguće i lako ostvarivo.

                                                                                                                                                    učenica Laura Zubić