Krovna mapa za ovu stranicu nije postavljena, pa nema dokumenata za prikaz.

Odluka o elementima i kriterijima za izbor kandidata za upis u srednje škole u školskoj godini 2013./2014.

Na temelju članka 22., stavka 5. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (Narodne novine, br. 87/08., 86/09., 92/10., 105/10., 90/11., 16/12. i 86/12.) i članka 20., stavka 4. Zakona o strukovnom obrazovanju (Narodne novine, br. 30/09.), ministar znanosti, obrazovanja i sporta donosi

Odluku

o elementima i kriterijima za izbor kandidata

za upis u 1. razred srednje škole u školskoj godini 2013./2014.

I.

Ovom odlukom utvrđuju se zajednički, posebni i dodatni elementi i kriteriji za izbor kandidata za upis u 1. razred srednjih škola u Republici Hrvatskoj.

Izrazi koji se koriste u ovoj odluci, a koji imaju rodno značenje, bez obzira na to jesu li korišteni u muškome ili ženskome rodu, obuhvaćaju na jednak način i muški i ženski rod.

I. Opće odredbe

II.

U 1. razred srednje škole upisuju se kandidati koji su završili osnovno obrazovanje, a u skladu s planiranim brojem upisnih mjesta.

Pod jednakim uvjetima u srednje škole upisuju se kandidati hrvatski državljani, Hrvati iz drugih država te djeca državljana iz država članica Europske unije.

Kandidati se za upis u obrazovne programe prijavljuju i upisuju putem mrežne stranice Nacionalnoga informacijskog sustava prijava i upisa u srednje škole (NISpuSŠ).

U svakome upisnom roku kandidat se može prijaviti za upis u najviše pet škola odnosno ukupno 10 obrazovnih programa.

Sve upite o upisima u srednje škole možete postaviti na adresu e-pošte: upisi-srednje@mzos.hr.

Dokumenti:

1. Odluka o elementima i kriterijima za izbor kandidata za upis u srednje škole u školskoj godini 2013./2014.
2. Popis predmeta posebno važnih za upis.

UPITNIK ZA RODITELJE  - KAKAV SAM RODITELJ

A ) Mislim da roditelj mora upravljati životom svoga djeteta.

• Često koristim nagradu i kaznu.
• Stalno govorim djetetu što treba uraditi.
• Mislim da je roditelj neoborivi autoritet.

B ) Protivnik sam autokratskog / autoritativnog stila odgoja.

• Smatram da ni djeci ne treba postavljati ograničenja, to sputava slobodu ličnosti.
• Često dopuštam djetetu da radi "po svome", pa i onda kada sam protiv toga.

C ) Mislim da u obitelji treba postojati hijerarhija.

• Ističem da svatko u obitelji ima svoja prava i svoje obveze.
• Pazim na dostojanstvo svojeg djeteta, i onda kada se s njim ne slažem.
• Dajem pravo i slobodu djetetu da izrazi svoje mišljenje, jer smatram da "ne mora uvijek biti po njihovu, ali uvijek moraju dobiti riječ".

Nakon što ste ispunili upitnik i opredijelili se za A, B ili C  stil svog roditeljevanja, pročitajte koje su najčešće posljedice svakog stila.

Ako ste zaokružili A, imate AUTOKRATSKI odgojni stil koji:

• slama duh djeteta
• dijete takvih roditelja rijetko uspijeva u životu
• dijete takvih roditelja odstupa od započetih aktivnosti čim naiđe na prepreku
• u doba adolescencije, dijete takvih roditelja postaje buntovnik koji krši društvene norme te se na taj način suprotstavlja autoritetu odraslih

Ako ste zaokružili B, imate POPUSTLJIV odgojni stil koji:

• ima za posljedicu često razmaženu djecu, naviknutu da sve bude "po njihovome"
• kod vašeg traženja korigiranja dječjeg ponašanja, u obitelji ili izvan nje, djeca postaju vrlo netolerantna
• dijete popustljivog roditelja naviklo je na život bez ograničenja, pa se teško pridržava određenih pravila
• dijete popustljivog roditelja ima ozbiljnih problema u socijalizaciji

Ako ste zaokružili C, imate stil AKTIVNOG (DEMOKRATSKOG) odgoja koji:

• omogućuje djeci da postupno postaju sve više odgovorna
• djeca demokratskih roditelja puno su samostalnija u izvršavanju obveza
• djeca demokrarskih roditelja prilagodljiva su, socijalizirana, komunikativna, tolerantna, sa visokim stupnjem samopoštovanja

Kako pomoći djetetu na početku školovanja?

• Ako se vaše dijete ne privikava lako i nije odmah steklo prijatelje, to je normalno. Neka djeca trebaju više vremena da bi se naviknula na promjenu. Brinete li se zbog toga, obratite se učiteljici – možda promjena mjesta sjedenja ili mali razgovor ohrabrenja mogu pomoći. Ako to ne pomaže, obratite se pedagogu.
• Saslušajte pažljivo sve što vam dijete priča o svojim iskustvima u školi i s drugom djecom. Ako ima problema, posavjetujte ga kako se ponašati.
• Ne odobravajte nasilno i svadljivo ponašanje. Uputite ga kako se sve može ponašati kad je nezadovoljno.
• Na početku školovanja mnoga djeca imaju problema s pažljivim praćenjem nastave. Ako se takvi problemi nastave, posavjetujte se s učiteljicom i stručnim suradnikom u školi. Možda se radi o poremećaju pažnje sa ili bez hiperaktivnosti.
• Neka djeca mogu imati znatnih poteškoća u savladavanju slova i čitanja. Mada takve teškoće ne moraju značiti da dijete ima specifične poteškoće čitanja i/ili pisanja, korisno je posavjetovati se s logopedom.
• Logopedska pomoć trebat će i ako dijete ima govorne poteškoće.
• Ne grdite i ne posramljujte dijete ako ima poteškoća na početku školovanja, ne uspoređujte ga sa sobom ili drugom djecom. Dopustite da vaše dijete ima svoj individualni tempo razvoja i svoja sviđanja koja se mogu razlikovati od vaših ili druge djece.
• Kod svih je poteškoća bitno da roditelj postupa sabrano i ne optužuje dijete upravo onda kad ono treba puno podrške i razumijevanja.
• Radujte se napredovanju svog djeteta i pokažite mu to!

ODGOJ U OBITELJI

PRAKTIČNI SAVJETI I PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

• Neki roditelji drže da djecu u pubertetu treba „ubaciti u svijet“, „naglo uputiti u život“ kako bi naučili što znači biti odrastao. Niti naglo ubacivanje u stvarni život niti prezaštićivanje ne pripremaju dijete za odrastanje i za postupno preuzimanje odgovornosti. Suprotno želji roditelja, takvi postupci mogu dijete uvjeriti da je nesposobno i da se ne zna nositi sa svakodnevicom.
• Djeca u pubertetu izražavaju snažnu potrebu zaslobodom i neovisnošću o svojim roditeljima. Ako im onemogućimo izbore u svakodnevnim situacijama, moguće je da će slobodu pokušati izboriti birajući neprihvatljiva i opasna ponašanja.
• Dijete je društveno biće i trebaju mu i odrasli i vršnjaci. S vršnjacima ima potrebu ulaziti u različite vrste skupina, timova u kojima na osobite načine zadovoljava svoje potrebe.Omogućite mu da proslavi svoj rođendan s vršnjacima.
• Dijete ima vrijednosni sustavkoji se razlikuje od Vašega. Možete li reći da dobro poznajete vrijednosni sustav i da pratite izmjene u  njemu?
• Vaše dijete, posebice ako je tinejdžer, odgovorno je za izgled i urednost svoje sobe. Vi ćete mu s vremena na vrijeme pomoći pri većim“zahvatima“.
• Džeparac Vašeg djeteta ovisi o njegovim potrebama (i naravno o Vašim mogućnostima), a ne o Vašoj prosudbi njegova „lošeg“ ili „dobrog“ ponašanja.
• Ne činite umjesto djeteta ono za što sigurno znate da može učiniti samo!
• Godine puberteta su godine u kojima se dijete tek učikako se nositi i suočavati sa životom. Dopustimo mu pogreške i propuste dok uči!
• Naučite i sebe i dijete da je ljudski griješitii da se zbog toga neće srušiti cijeli svijet! Podučite ga kako bi se te pogreške ubuduće mogle umanjiti ili izbjeći!
• Dijete ne može rasti i sazrijevati po Vašoj volji. Postoji naslijeđe, a postoje i zakonitosti u djetetovu razvoju. Upoznajte ih!
• Da bi dijete povjerovalo u ono što ga roditelji žele podučiti, roditelji trebaju u tome biti dosljedni. Ako nisu, dijete vjerojatno neće usvojiti ono što roditelji žele.
• Djetetu, kad nešto zahtijeva, možete odgovoriti ne(Ne, nećeš ići ovog ljeta kod…). No, Vi možete odgovoriti i da (Da, ići ćeš tamo, ako do tada učiniš…). Pokušajte ne zamijeniti s dakad god možete (Da, ako ti…; Da, kada ti…;).
• Jedan od izvrsnih načina da vaše dijete postane samopouzdanije,da ostvari potrebu za uvažavanjemjest taj da u obiteljskome domu dobije određene zadaće i bude odgovorno za njihovo savjesno izvršavanje. Takvi zadaci trebaju biti primjereni djetetovoj dobi, sposobnostima i očekivanjima.
• Pravila u obitelji ne uspostavljaju se tijekom neke problemne situacije. Ona se uspostavljaju prije.
• Dobri odnosi ne događaju se tek tako, sami po sebi. Da bi do njih došlo potrebno je djelovati sustavno i promišljeno.
• Biti s djetetom ne znači samo koliko smo vremena s djetetom nego kako smo to vrijeme ispunili. Tada govorimo o kvalitetnom vremenu.
• Odnos se izražava prije svega načinom – kako komuniciramo, a ne ono što komuniciramo.
• Ako dijete ne može potvrditi svoju važnost u obitelji, tražit će potvrdu drugdje… na razne načine.
• Često dijete izaziva probleme jer osjeća da nam nije važno, ne doživljava svoju važnost u našem životu.
• Potištenost, zlovolja, loše raspoloženje, bezvoljnost javljaju se kada su djetetu ugrožene barem dvije vitalne psihičke potrebe: pripadanje i važnost. Utučeno i tjeskobno, možda će na sebe skrenuti vašu pozornost i dobiti malo više ljubavi i važnosti.
• Neprihvatljivo ponašanje djeteta možemo gledati kao jedan od njegovih nedjelotvornih načina kojim pokušava zadovoljiti neku svoju temeljnu psihičku potrebu. Zapitajmo se koju to potrebu dijete želi zadovoljiti: slobodu i samostalnost, neovisnost o nama, slobodu od našeg propovijedanja i zahtjeva?
• Mislite li da je roditeljska zadaća držati djetetu propovijedi o tome što je loše ,a što dobro i onda kada dijete očito ne sluša što mu roditelji govore?
• Uvriježeno je (pogrešno) mišljenje kako monolog,govorenje roditelja djetetu, propovijed, jednosmjerna komunikacija– ukazuje na snagu roditelja.
• Način kako roditelj sluša svoje dijete mnogo govori o njemu samome. Roditelj koji često prekida svojedijete i želi što prije stići na „glavnu stvar“ – ne obazire se na osjećaje svoga djeteta i pokazuje mu da njegovi osjećaji nisu važni. Tako roditelj daje neprihvatljiv uzor za djetetovo ponašanje prema sebi.
• Djeca koju pozorno slušamo i uvažavamoono što nam govore rado će čuti naše stavove i zamisli. Prema roditeljevu mišljenju imat će pozitivan stav.
• Pomno slušanje moćno je oruđe u odnosima unutar obitelji. Roditelj koji kaže:“N e prekidaj me dok ti govorim!“, „Zašuti i slušaj!“, „Gledaj me dok ti pričam!“, „Ne prepiri se sa mnom!“ – ne uspostavlja komunikaciju unutar obitelji, ne pridonosi razvoju svoga djeteta.
• Ako želite dobar odnos sa svojim djetetom, shvatite da ga nećete ostvariti kroz grubosti i razaranje. U kvalitetnome odnosu nikad nema grubosti, ugrožavanja. omalovažavanja, potčinjavanja. U dobrom se odnosu sve osobe osjećaju dobro.
• Akoroditelj nije u blizini djeteta dok ono umno, duhovno, tjelesno i psihosocijalno sazrijeva – kada će biti? Neprihvatljivo ponašanje djeteta nikada nije „palo s neba“, pojavilo se“ preko noći“, dogodilo se „bez veze i razloga“. Do društveno neprihvatljiva ponašanja djeteta, budite sigurni, prošlo je mnogo vremena i stekle su se brojne, različite okolnosti.
• Kada je dijete odabralo stanovita neprihvatljiva ponašanja, roditelj mu može ukazati na njihove posljedice, ali tako da to djetetu bude jasno i razumljivo, da ne ugrožava njegovu osobnost i cjelovitost.
• Odgovoran roditelj  svoje dijete želi  podučiti djelotvornome ponašanju kada ono naiđe na problem. On ga uči da svako ponašanje ima svoje posljedice. Odgovoran roditelj priprema dijete za budućnost.
• Svaki Vaš razgovor s djetetom o nekom problemu trebao bi se završiti planom ili izgledima koji su uistinu mogući da se problem umanji ili riješi.
• Djetetova snažna osobnost stvara se dugotrajno. Snaga koju dijete ima govori nam mnogo o načinima kako smo dosad komunicirali u obitelji i jesmo li stvorili odnose povjerenja, bliskosti, ljubavi, igre, poticanja. Snažno dijete se ne povlači i ne odustaje kada naiđe na prepreku. Ono nema potrebu drogirati se, opijati se, biti nasilno… Ono se sa životom nosi bez ovisnosti o „pomagačima“.
• Ohrabrujte, potičite, osnažujte svoje dijete! Pokažite mu da vjerujete u  njegove sposobnosti i napredovanje!
• Uspjeh ili neuspjeh Vaših odgojnih metoda jasno se ogleda u samopoštovanju Vašega djeteta.