preskoči na sadržaj

Osnovna škola Vođinci

Vijesti

Pisma ljudima

Autor: Jasmina Kordić, 27. 3. 2012.

Učenici 4. b razreda su razmislili kako bi šume drveća napisale pisma ljudima koji ih uništavaju.

 

 

 

 

 

 

 

 

Pismo ljudima

 

            Dragi ljudi,

u ime svih stabala pišem vam ovo pismo.

            Molim vas da nas ne siječete, jer vam mi proizvodimo čist i zdrav kisik. Da nema kisika, ne bi bilo ni života.

            Ne zagađujte prirodu otrovima, jer će od tih otrova umrijeti prvo drveća, biljke i životinje, a zatim će nestati i ljudi. Zato molimo sve ljude da pokušaju održati prirodu čistom, bez smeća, otrova i sa što manje sječe drveća.

            Čuvajmo prirodu, jer ona nam daje život!

 

                                                                                  Vaša stabla

 

                                                                                                          Leonarda Leitmann

 

Moje pismo ljudima

 

            Ljudi, nemojte sjeći, paliti i uništavati šume. Šume nam daju život i kisik. Svi se složite pa skupljajte stare papire i preradite ih u nove knjige. Samo svi zajedno možemo očuvati šume i prirodu. Šume treba obnavljati sadeći mlada stabla. Ljudi bi trebali poticati svoju djecu da prerađuju stare papire i tako čuvaju šumu.

 

                                                                                                          Marko Kos

 

Moje pismo ljudima

 

 

            Ja, Emanuel Majstorović, šaljem ovo pismo bezobzirnim ljudima. Zagađujete okoliš, a tako i šume. Ne pazite nimalo na svoje potomke. Mislite samo na sebe. Vama je bitno samo da imate za sebe.

            A što je s ovim mlađima? Kako će oni živjeti? Neće njima biti lako! Vama je teško odnijeti bateriju tamo gdje se skuplja. Ne, vi to bacite i nije vas briga! Pretjerujete zagađivanjem zraka. Molim vas da budete pažljivi, a ne ono kao: „To nije naš problem“. Budite pažljiviji i trudite se da vaši potomci lakše žive. Ne pročitate upute na pesticidima, nego vi bacate otprilike. Nemojte biti takvi. Ako mislite da će nemar pomoći, e pa neće! Morate misliti i na druge. Vi bi da sve bude po vašem.         Uzimate nepotrebno, bacate korisno. Ma ne kažem ja da ste svi vi takvi nego…dajte, ljudi, pamet u glavu, pazite malo! Nama djeci neće život biti lak samo zato što ste vi uništavali okoliš. Palite šume! Da vas netko pita: „Zašto pališ šumu?“ Svi mi znamo da bi rekli: „Pa…ne znam…“ Morate misliti glavom.

            Napisao sam ovo pismo kako bi i vi malo promislili.

 

 

                                                                                                          Emanuel Majstorović

 

 

 




 

Pjesma o 4. b razredu...

 Moj razred

 

 

Dok Marko uči,

Lovro se s matematikom muči.

Matej se tuče

a Leonardu vuče.

 

Laura puno rima misli

a Marin ju odmah smisli,

Laura se često smiješi,

Melani Maju za lošu ocjenu tješi.

 

Kad Paula svira,

Lucija se glupira.

Davor, Emanuel i Ivan crtaju šumu,

Katarina, Paula i Leonarda igraju gumu.

 

                                       Blago Čepo

 

 

 

 

Evo vam dajem

Evo vam dajem

osmijeh i zagrljaj!

 

Da me po njemu pamtite

kada sam ovdje

i kada nisam.

 

Kada sam sretna,

i nesretna.

 

Evo vam dajem

osmijeh i zagrljaj!

 

Za sretan put,

i lijep život.

 

učenica Katarina Bionda

 

 

 

Budući da im nedostaje zimskih radosti, 4. b razred se prisjetio kako izgleda, miriše i zvuči snježni pokrivač...

 

                          Boje, zvukovi i mirisi zime

 

                                 Zima je godišnje doba koje ima najnježniju boju. Ta nježna bijela boja pokriva sve krovove kuća, grane drveća, travu. Zapravo, cijelu ulicu.  Nama djeci je to najdraži dio zime - kada pada snijeg. Djeca onda veselo trče van, a u dvorištima se mogu vidjeti snjegovići, anđeli...No, osim djece izlaze i odrasli, ali oni se vani ne igraju kao djeca nego čiste snijeg.

                                 Osim boja, zimi se mogu čuti i neki zvukovi, kao naprimjer,  zvuk pucketanja kestena kad prolazim kroz grad.

                                 Zimi dopiru i neki mirisi. Meni zamiriše kesten od kojega mi se zaprljaju ruke kada ga čistim, miris čaja od naranče, a osobito miris bakine pite od jabuka i cimeta. Iako je zima najhladnije godišnje doba, ipak ima svoje prednosti.

                                                                                                                                                                                             učenica Katarina Bionda

 

 

Boje, zvukovi i mirisi zime

                         Bijelo. Tišina. Svježina. To je zima.  Preko cijelog krajolika, dokle moje dječje oko seže, sve se bijeli pod crnim granama drveća. Izgledaju tako nesretno i tužno kao da nose teret na svojim tankim ručicama. Bijeli pokrivač spustio se  nad cijelo selo kao da želi poručiti da je ovo njegovo vrijeme i da to tako mora biti. Sve odiše nekom svježinom i spokojnim mirom. Tek se iz krovova kuća jedva probija miris i toplina naloženih cjepanica.

                         Ah, ta zima! Donosi nam tolike dječje radosti, ali i neku tugu i čežnju za onim dobrim ljetom koje vrvi šarenilom i bojama. No, ima i zima svoje čari! Najljepše je kad ovako promrzli nakon igre po snijegu uletimo u kuću kraj toplog kamina, dok iz kuhinje dolazi miris maminih pečenih kolača.

                         Večer se polako spušta i liježemo u krevet. Kroz poluotvorene roletne gledam na ulicu i pomislim kako je lijepa noć. Kako je sve mirno, bijelo i tiho. Tonem u san. Bijelo. Tišina. To je zima!

                                                                                                                                                     učenica  Laura Zubić

 

 

Vila

Da mogu postati neki  neki nestvarni lik, rado bih postala vila. Razlog tomu je da one mogu letjeti i vidjeti  sve što požele.  I u tomu im baš zavidim. Letjela bih po nebeskom svodu u mnoge daleke zemlje koje  i onako neću vidjeti. Pomagala bih ljudima koji su nesretni i u bajci mijenjala tužne završetke u sretne. Sve bih ispunjavala ljubavlju, dobrotom i srećom. Ne bi više bilo tuge  i zlobe među ljudima. To bi me učinilo  vrlo sretnom. Eh, kakav bi to bio savršen svijet! Nažalost, to postoji samo u bajkama, i mojim snovima. Ipak, često zamišljam sve u šarenim bojama. No, onda me uvijek nešto trgne i vrati u ovu surovu stvarnost. Zato bih voljela biti poput vila, jer njima je sve moguće i lako ostvarivo.

                                                                                                                                                    učenica Laura Zubić

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


Tražilica


Napredno pretraživanje
Traži
Na današnji dan...
Dokumenti
Dokumenti za prikaz

 

Anketa
Sviđa li vam se ova stranica?





Korisni linkovi
Lista linkova je prazna
Brojač posjeta
Ispis statistike od 2. 9. 2013.

Ukupno: 920154
Ovaj mjesec: 1710
Ovaj tjedan: 64
Danas: 16
CMS za škole logo
Osnovna škola Vođinci / Slavonska 21, HR-32283 Vođinci / os-vodjinci.skole.hr / ured@os-vodjinci.skole.hr
preskoči na navigaciju